Ovogodišnji oliveat Tomislav Marijan Bilosnić

Svehrvatska jezično-pjesnička smotra Croatia rediviva ča-kaj-što trideset i šestu godinu zaredom održana je u Selcima na otoku Braču 7. kolovoza. Ovu vrijednu i najdugotrajniju pjesničku smotru u samostalnoj Republici Hrvatskoj, pokrenuo je i do danas s posebnom strpljivošću i marom vodi akademik Drago Štambuk. Tijekom posljednjih trideset i pet godina Sel­ca su postala središte okupljanja pjesnika iz cijele Hrvatske s posve jasnom i nepokolebljivom idejom akademika Štambuka o očuvanju hrvatske trojezičnosti kao iznimno važnoga identitetskog temelja hrvatske književnosti. Očuvati jezik – znači očuvati temelje i bitak kulture jednoga naroda. Trg je bio ispunjen gostima i uzvanicima, a među njima je bio i bivši ministar kulture Božo Biškupić sa suprugom Lelom.

Ovogodišnji oliveat Croatie redivive ugledni je hrvatski književnik i pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić. Dosadašnji dobitnici maslinova vijenca redom su pjesnici koji su obilježili razvoj hrvatskoga pjesništva i to na sva tri književno ravnopravna narječja: Zlatan Jakšić, Drago Štambuk, Jakša Fiamengo, Božica Jelušić, Vesna Parun, Luko Paljetak, Tonko Maroević, Ivan Golub, Vlasta Vrandečić Lebarić, Slavko Mihalić, Dragutin Tadijanović, Zvonimir Mrkonjić, Petar Gudelj, Sonja Manojlović, Tatjana Radovanović, Mate Ganza, Joško Božanić, Mladen Machiedo, Milko Valent, Zoran Kršul, Igor Zidić, Ante Stamać, Branimir Bošnjak, Ernest Fišer, Veselko Koroman, Delimir Rešicki, Tomislav Domović, Zvonimir Sutlović, Mile Stojić, Mirna Weber, Ivan Kramar, Vera Grgac, Dražen Katunarić, Sibila Petlevski i Tomislav Milohanić (Slavić). Njihovi su stihovi uklesani u ploče bračkog mramora na jedinstvenom Zidu od poezije u Selcima, na središnjem Trgu Stjepana Radića.

Sudionici 36. svehrvatske jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na otoku Braču

Stvaralačka energija u mitskom pejzažu otoka

Što znači dobiti maslinov vijenac, u svome je govoru naglasio akademik Drago Štambuk, utemeljitelj manifestacije: „Maslinov vijenac kojim ovjenčavamo pobjednika ili pobjednicu smotre simbol je mira i želje za njime u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku koja se rađala u krvi, za Domovinskog rata 1991. A ni danas u našem urušavajućem svijetu, u Ukrajini i na Bliskom istoku – želja za žuđenim mirom nije bezrazložna“.

Manifestacija Croatia rediviva ča-kaj-što utemeljena je u proljeće 1991, kako se prisjeća akademik Drago Štambuk: „Na Veliku subotu 30. ožujka, uoči Krvavoga Uskrsa na Plitvicama, u hrvatskoj palindromskoj 1991. godini, održani su prvi baštinski dani Croatia rediviva“. Smotra se već duže od tri desetljeća održava u prvom tjednu kolovoza, datumom najbližim petku 9. kolovoza, danu kada Selčani obilježavaju barbarsko fašističko paljenje Selaca do temelja 1943. godine. Biserna arhitektura otoka Brača i danas pamti fašističko divljanje otokom, svjedoče nam to goli zidovi selačkih, milnarskih, sutivanskih i inih vila i palača. Međutim, vjera u moć poezije i umjetnosti, snažnija je od bilo kakve destrukcije.

O Braču je Vladimir Nazor jednom prilikom pisao da je „otok bez povijesti“, i zanimljivo je, gotovo očaravajuće, da je baš taj otok u kojem svako mjesto čuva crkvu koja više sliči katedrali optočenoj kamenom čipkom, s vremenom postao utočište, sigurna luka nadahnuća i spokoja hrvatskih umjetnika, književnika i slikara, glazbenika, kipara i arhitekata. Otok u čijem se mitskom pejzažu neprestano obnavlja stvaralačka energija umjetničke kreacije, pokazao se i kao mjesto koje strpljivo i uporno čuva hrvatski jezični koiné, održavajući trideset i šest godina zaredom smotru Croatia rediviva. Reći će to da je Nazorov „otok bez povijesti“ postao realizirana metafora „obnovljene Hrvatske“ pjesničkom riječju utkanom u baštinske korijene. Konačno, Zlatnu formulu hrvatskoga jezika ča-kaj-što čiji je autor akademik Drago Štambuk, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske proglasilo je nacionalnim zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom 2019. godine, a uvrštena je i u Zakon o hrvatskom jeziku koji je Hrvatski sabor izglasao 26. siječnja 2024.

Pozdravne govore okupljenom mnoštvu na Trgu Stjepana Radića u Selcima uz akademika Štambuka, uputili su Petar Bezmalinović, zamjenik načelnika Općine Selca, koja je ujedno glavni pokrovitelj manifestacije, te Anita Gamulin, izaslanica ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i ravnateljica Konzervatorskog zavoda u Splitu. Govornici su osobito istaknuli vrijednost dugovječnosti smotre te uputili zahvale na upornosti i trudu akademiku Štambuku i svima koji mu pomažu u njezinoj realizaciji.

Bilosnić je već 50 godina u književnosti i u slikarstvu uronjen u koncept mediteranskog života

Krajolik kao aktivni sudionik pjesničkoga govora

Nakon pozdravnih riječi publici i pjesnicima, predstavljen je pjesnički profil prošlogodišnjeg oliveata – Tomislava Milohanića Slavića. Govoreći o pjesništvu Tomislava Milohanića izdvojili smo njegovu povezanost s identitetskim korijenima Istre očuvanima kroz čakavski pjesnički izričaj: „Rapavel, Poreština i širi istarski prostor u Milohanićevoj poeziji nisu tek geografske odrednice. Oni funkcioniraju kao simbolički prostor ljudske pripadnosti, mjesto susreta osobnoga sjećanja i kolektivne memorije. Krajolik nije pasivna kulisa nego aktivni sudionik pjesničkoga govora.“ Milohanić Slavić na svom zvučnom i radosno raspjevanom čakavskom idiomu potom je kazivao rukovet svojih pjesama.

Nakon što je akademik Drago Štambuk pročitao pjesmu Maslina Vladimira Nazora, otpočeo je i središnji dio manifestacije – čitanje poezije, naizmjenice, na sva tri hrvatska idioma: čakavskom, kajkavskom i štokavskom. Na ovogodišnjoj pjesničkoj smotri Croatia rediviva ča-kaj-što u natjecateljskom dijelu nastupili su pjesnici: Stanko Jerčić, Dražen Katunarić, Maja Tomas, Goran Gatalica, Sanja Mošić, Tomislav Marijan Bilosnić, Drago Štambuk, Vlasta Vrandečić Lebarić, Davor Gregurić, Silvija Buvinić i Maciej Czerwiński. Profesor Czerwiński ugledni je i poznati poljski kroatist, pročelnik Instituta za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta u Krakovu, a pjesme kojima se predstavio izvorno je napisao na hrvatskome jeziku. Pjesnici su svoje pjesme čitali na pozornici s uistinu čarobnom kulisom – portalom župne crkve Krista Kralja u Selcima.

Ideja trajanja u prostoru maritimnih pejzaža

Ovogodišnjeg oliveata Tomislava Marijana Bilosnića odabralo je tročlano povjerenstvo koje su činili ugledna pjesnikinja, skladateljica i muzikologinja Vlasta Vrandečić Lebarić, akademik Dražen Katunarić i akademik Drago Štambuk. Bilosnić se predstavio dvjema pjesmama – Kornatskom molitvom i U Nazorovoj kući moja draga i ja, sami.  Kornatska molitva posvećena je tragediji koja se dogodila u požaru na Kornatima 2007. godine. Pjesma je prvotno objavljena u njegovoj pjesničkoj zbirci Molitve za koju je 2009. godine ovjenčan Nagradom „Tin Ujević“. Druga pjesma U Nazorovoj kući moja draga i ja, sami prvi je put javno čitana, a nastala je kao intimni zalog uspomeni na velikoga Bračanina i jednog od najvećih hrvatskih pjesnika – Vladimira Nazora. Maslinov vijenac kao nagrada za pročitane pjesme, ali i cjelovit pjesnički opus Tomislava Marijana Bilosnića, dogodio se i kao prirodan slijed prepoznavanja pjesnika koji je u više od pet desetljeća stvaralačkog rada i u književnosti i u slikarstvu uronjen u koncept mediteranskog života čiji je fokus usmjeren na ideje vitaliteta, optimizma, ljepote, ljubavi i onoga za Mediterance iskonski važnog – na ideju trajanja u prostoru maritimnih pejzaža. U dionizijevskom raspoloženju, nakon što ga je akademik Štambuk okrunio maslinovim vijencem od poezije, Tomislav Marijan Bilosnić pročitao je pjesmu oblikovanu kao vinsku zdravicu. Za osobitu umjetničku dimenziju smotre, zaslužan je tenor Domagoj Dorotić, prvak Opere Hrvatskog narodnog kazališta, koji je maestralno izveo dvije skladbe – napuljsku pjesmu Nezahvalno srce Salvatorea Cardilla i legendarnu Tvoja zemlja Alfija Kabilja i Drage Britvića.

Slavlje poezije
i jezika

Koliko je Croatia rediviva važna pjesnička manifestacija govori i činjenica da se svakih pet godina objavi zaseban zbornik smotre. Zbornik Maslinov vijenac redovito uređuje akademik Drago Štambuk. Ove je godine u programu smotre predstavljen sedmi po redu Maslinov vijenac. Uz tekstove koji dokumentiraju razvojni tijek smotre tijekom trideset i pet godina, izborom iz poezije predstavili smo laureate posljednjih pet godina: Ivana Kramara, Veru Grgac, Dražena Katunarića, Sibilu Petlevski i Tomislava Milohanića Slavića. O svakom se pjesniku zasebno govorilo kako bi se ovjenčanicima iskazalo poštovanje, ali se i prisjetilo njihove poezije koju se predstavili u Selcima, jer svaki Maslinov vijenac mala je povijest gibanja hrvatskoga suvremenog pjesništva.

Tomislav Marijan Bilosnić i akademik Drago Štambuk

Uz odabrane pjesme i autorske tekstove akademika Drage Štambuka, u Maslinovom vijencu objavljeni su i recentni eseji o pitanjima hrvatskoga jezika. O baštinskoj utemeljenosti Štambukove Zlatne formule pisao je i krakovski kroatist Maciej Czerwiński koji je u Selcima na tu temu iznio svoja promišljanja: „Tronarječnost hrvatskoga jezika označava ne samo to da su u pitanju tri narječja, već i to da su sva ta narječja u prošlosti funkcionirala kao književni jezici.

Nisu oni, naravno, bili standardni u suvremenom smislu te riječi, već su bili jezici književnosti.“ Jezici književnosti pritom zasigurno nisu „neprijatelji“ standardu – oni hrvatsku jezičnu kulturu čine bogatijom. U tom je smislu s idejom čuvanja i slavljenja hrvatske poezije i jezičnog koinėa, kao i umjetnosti i kulture, zaključena još jedna Croatia rediviva, do sljedećeg kolovoškog susreta kada će nas na Zidu od poezije dočekati Bilosnićevi stihovi: „Moja draga dotiče kameni zid / a ja njezinu ruku / i više ne znam što je od toga starije / kamen ili ljubav“.